уторак, 26. март 2019.

Reč je o nama

Život orijentisan na druge ljude zaista može biti težak. Čekanje da nas drugi prepoznaju, nagrade, zaposle ili zavole nekima se pretvori u put bez kraja. I zaista taj put sa sobom nosi mnoge teškoće. Dok je sa druge strane ideja da sve polazi od nas samih u početku vrlo izazovna za prihvatiti, ali nam kasnije može doneti mnoga dobra. Ne kaže se sa džabe da teški putevi obično vode do prelepih destinacija. U ovom slučaju to je put koji se jedino samostalno može preći. Drugi nam uprkos svojoj volji ovde ne mogu pomoći. Ne i u ovom slučaju. Ne ovoga puta. Ne u situacijama kada se radi o našoj volji, našim izborima i našem životu koji predstavlja njihov rezultat. Naš život zapravo nema dodirnih tačaka sa drugim ljudima. Uvek je reč o nama. I našoj spremnosti da to prihvatimo.

Život nas često dovede u situacije pred kojima se zamislimo zašto sve mora biti onako kako jeste? Zašto za nas život uvek bira teži put? U ovakvim momentima, ljudi se svojim izborima najčešće podele na one koji krive druge i one koji sami snose odgovornost za svoj položaj - bez obzira na to kakav on bio. Kroz razgovor sa ljudima često se može čuti kako se plamen odgovornosti prebacuje na drugu stranu. Ljudi su prečesto skloni da žaleći se na druge izbegavaju sagledati šta je ono što je u njima izazvalo datu situaciju. Poriču svoj udeo, a zapravo je jedino u njima celina svakog problema - jednako kao i rešenje za isti. Svaka situacija u kojoj zavismo od drugih zapravo nije ništa drugo nego prilika da sami delujemo. Jer drugi u ovoj priči zapravo ni ne postoje... Nisu oni ti koji se pitaju hoćemo li dobiti posao ili ne... Naš je zadatak da sebe uverimo da ga zaslužujemo, a onda će nam i stići. Nisu drugi ti koji trebaju promeniti svoje ponašanje, mi smo ti kojima je data prilika da promenimo svoj pogled na njih. Nisu problemi ti koji treba da nestanu već mi trebamo naučiti da se nosimo sa njima. Posebno ako nam se iste situacije često ponavljaju jedna za drugom. Mnogi bi rekli slučajnost ili loša sreća, ali hajde da budemo hrabri i odaberemo se zagledati u sebe i strpljivo raditi na svojim preprekama koje nas blokiraju u napretku. Jer sreća ako postoji onda se sigurno krije u nama... Čekajući nas da sami stignemo do mesta na kome ona sve vreme strpljivo čeka.



Ako se u izazovnim situacijama vezanim za druge ljude olako odlučimo uperiti prstom u njih to znači da smo se direktno odrekli svoje dragocene moći. Često čujem kako se govori da je najlakše biti žrtva. Ali za mene, to je najteža stvar na svetu. Kako je to živeti misleći da ništa nije u našoj moći? I zašto bi na takav život neko dobrovoljno pristao? Iako spoljašnje situacije govore suprotno, uvek postoji deo u Vama u kom se krije odgovor na svaki spoljašnji događaj. I deo vas koji stopostotno veruje u to da ste samo vi uzrok i posledica svega. Pa poverujete mu na reč i slušajte istinu u vama. Istinu koja će vas osloboditi robovanja drugima, koji zapravo sve vreme jedino pokušavaju da vas nauče lekciji da ste VI jedino rešenje za kojim uporno tragate svuda izvan sebe...

Dok mislimo da smo bespomoćni naša duša vrišti od nezadovoljstva jer poričemo moć koja leži u nama, a posedujemo je svi, od prvog do poslednjeg daha. Vaša moć nikada nije upitna već je vaša vera u nju ono o čemu oskudevate... I dok godine prolaze, a vi odbijate upravljati automobilom svog života, smatrajući da je to nemoguće, u očima onih koji su savladali ovo umeće vi ste ti koji zapravo rade mnogo teži posao. I pitajte se, ako ste do sada uspeli da se nosite sa mnogo težim načinom života, šta vas sprečava da krenete lakšim putem? Ako ste bez pravilnog upravljanja u automobilu zvanom vaš život preživeli sve do sada...onda vas pravilna vožnja istim može samo odvesti tamo gde želite - i pružiti bezbedan put.

Iako je teško prihvatiti - drugi ljudi nemaju baš nikakve veze sa onim što  nam se dešava, već su tu da nas podsete da ne tražimo rešenje u njima jer se ono krije unutar nas samih. Čim napustite ulogu žrtve i shvatite da ste vi gospodar svog života - sklonili ste sebi najveću prepreku sa puta. I svakim je narednim korakom put sve lakši.
Bilo da se radi o odnosima, poslu ili vašim ciljevima...svaka situacija uvek čeka na vas!
Možda na prvi pogled deluje očigledno da su drugi za to odgovorni, ali deo veće odgovornost je uvek i na vama.... I to onaj jedini deo na koji možete da utičete.

Potražite u sebi uzrok - koje vas to nesvesno uverenje koči, pa vam operater konstantno isključuje telefon, mesto za parking je uvek zauzeto, a novac uporno nije isplaćen na vreme? Budite hrabri i priznajte sebi istinu. Možda operater ili banka prosto nisu uvek ti koji predstavljaju problem. Jer zakonima svemira sami stvaramo blokadu - drugi su samo tu da nam to stave do znanja.
Mi uvek imamo priliku da ispravimo stvari - zahvaljujući drugima oko nas jer nam služe kao ogledalo da shvatimo šta nas to žulja u nama.
Kako bismo to i promenili da nam drugi na to nisu ukazali? Zato nije do njih, već je reč o nama, a drugima se samo možemo zahvaliti što su nam to stavili do znanja. A zatim se strpljivo, uporno i u miru okrenemo sebi i koliko god bilo teško otklonimo strahove i sumnje jer samo se tako ide u susret onome što se želi. Ne pobedom nad drugim, več pobedom sebe. Jer je uvek reč o nama - i to ne kao žrtvama već kao nama koji u sebi nosimo svu moć... ♥

Нема коментара:

Постави коментар